(VAŽNO: ukoliko kopirate sadržaj, molimo vas da navedete izvor http://www.rei.com.hr ili reikizagreb.wordpress.com s obzirom da su tekstovi u vezi Reikija uzeti iz našeg časopisa “Reiki obavijesti”, odnosno s našeg bivšeg weba i da na njih imamo pravo. Hvala.
Izvor: Reiki obavijesti Hrvatske Asocijacije Reikista.)
U početku mog iskustva s Reikijem vjerovala sam da bi mi pomoglo poznavanje Načela.
Zbog kreativnosti tradicionalne usmene predaje podrijetlo Načela i dalje ostaje nejasno. Svaki ih učitelj tumači drugačije. Do sada sam čula mnoga objašnjenja i tumačenja Načela i shvatila da je najvrednije Takatino jer predstavlja način života.
Na predavanju snimljenom prije njene smrti, Hawayo Takata, Velika Mjastorica Reikija od 1940. do 1980., nabrojila je Načela na sljedeći način:
1. Upravo danas nemoj se ljutiti.
2. Upravo danas nemoj se brinuti.
3. Moramo biti zahvalni i poštovati svoje očeve i majke, učitelje i bližnje, cijeniti hranu tako da ništa ne bacamo i za sve pokazivati zahvalnost.
4. Pošteno zarađuj za život.
5. Pokaži ljubav prema svemu što živi.
Majstorica Reikija, Victoria Suzanne Crane pomno je proučila podrijetlo Reikija i ustanovila da je tijesno povezan s budističkim učenjem. Opisala je podudarnost ovih Načela Reikija s pet Otrova (Zapreka)* svemu što raste koje je Buddha podučavao u Deer Pondu. Gledajući Načela u tom svjetlu, mnogo mi je jasnije kako mogu utjecati na moj život i učenje.
Budući da sam žena i majka, prvo sam počela raditi na Načelu zabrinutosti. Otkrila sam da je zabrinutost za mene navika, kao vjerojatno i za većinu društva.
Odaberite predmet! Bilo koji! Kladim se da i vi i ja u njemu možemo pronaći bar jednu pojedinost koja će nas zabrinjavati. Jeste li ikad obratili pozornost na to što se događa u vašem tijelu kad se počnete brinuti o nečemu iz prošlosti i budućnosti?
Pokušajte ovo: samo se na trenutak usredotočite na ono zbog čega se brinete i promotrite kako se osjeća vaše tijelo.
Moje se osjeća kao da su se sve stanice stisnule, držeći se jedna druge i ne ostavljajući između ni trunke prostora. Osjećam kako se zatvaram u sebe i kako ne mogu sagledati okolinu. Riječi „prijetnja“ i „strah“ uvlače mi se u svijest ne ostavljajući prostora za druge misli, a kamoli za ostale mogućnosti.
Zabrinutost je odgurnula sve ostalo odvojivši me od vanjskog svijeta, a istodobno me zatvorila kao kanal prema izvorištu Reikija.
Ako se zabrinutost iznutra očituje kao strah, izvana se očituje kao ljutnja.
Sad izaberite predmet ljutnje i opet osjetite svoje tijelo.
Ja imam osjećaj da su se u njemu sve stanice zagadile poput brane tvoreći spremnike krvi, zatoljenih uzdaha i krikova. Moje su se stanice tako začepile i nagurale jedna na drugu da među njima nema prostora. Osjećam unutrašnju napetost od koje dršće svaki djelić mog bića.
I opet se osjećam zatvorenom, sapetom. Tek kad odlučim posve se osloboditi tih emocija, opet osjetim da slobodno dišem i otvaram se kako kanal Reikiju i životu.
U jednoj priči o ljutnji Takata je s učenicima podijelila svoje iskustvo o tom Načelu. Kad je postala majstor, dr. Hayashi je s njom putovao Hawaii-ma pomažući joj u osnivanju tečajeva. Na brodu kojim su putovali iz Japana dijelila je kabinu sa ženom kojoj je trebao novac i Takata joj je drage volje pomogla. No žena se nastavila pojavljivati kad god joj je pomoć zatrebala, uvijek obećavajući da će vratiti pozajmicu, no uvijek iznova kršeći obećanje. Takata je priznala da je postajala sve ljuća. Ali budući da je željela živjeti prema Načelima, gledala je samo dobre ženine strane i nastavila joj pomagati bez ljutnje.
Kad više nije znala što bi, priznala je svoju ljutnju dr. Hayashiju i upitala ga što da učini.
Dr. Hayashi je odmahnuo glavom i rekao:“Načela samo kažu ‘Nemoj se ljutiti’. Ne kažu da se nikada ništa ne smije poduzeti.“
Ugledavši nakon toga ženu kako se približava kući, Takata ju je dočekala na trijemu. Prije nego što je žena uspjela išta izustiti, Takata je pokazala prema stubama trijema i rekla:“Vidite ove stube? One vode u oba smjera. Molim vas, siđite i više se ne vraćajte!“
Načela „Ne ljuti se“ i „Ne brini“ ne traže od nas da posve isključimo ili potisnemo svoje osjećaje. Ona nas pozivaju da ih sagledamo, ispitamo njihov uzrok i nađemo put do izvorišta. Na taj ćemo način samo priznati da ti osjećaji postoje i poduzeti nešto prije nego što nam sputaju život.
Kad sam otkrila da su zabrinutost i ljutnja verzije straha, počela sam raspravljati sa sobom o vlastitim strahovima pitajući se što se najgore može dogoditi u datoj situaciji. Kad bih pronašla odgovor, zapitala sam se mogu li što poduzeti kako bih spriječila ishod ili se s njim moram pomiriti.
Osjećaju straha dopuštam da bude samo „putokaz“ koji mi kaže da preispitam situaciju. Lakše osjetim i svladam emocije, a otpuštam ih logičnim prihvaćanjem situacija koje su ih probudile. Nema više tereta stalne zabrinutosti ni straha od ljutnje. Osjećam da sam naučila „skloniti se s puta“ životnim problemima i ići dalje.
Lakše svladavam krize, uz sve manje burnih emocija, a više iskrenih osjećaja. Najvećim sam se dijelom oslobodila straha i ljutnje, te mi oni više ne sputavaju život ni protok Reikija.
Treće je načelo složeno ako se promatra kako ga je iznjela Takata. Poštujući svoje učitelje, ne samo roditelje, već sve one koji nas uče, naučit ćemo poštovati sebe. Time ćemo se čvršće povezati sa svojim podrijetlom i shvatiti odakle potječemo. Poštujući i one koji su dio naše Reiki obitelji, pojačat ćemo protok energije.
Cijeniti hranu ne znači samo biti zahvalan za obilje koje život pruža. Ono čime hranimo um, tijelo i duh dobar je pokazatelj koliko se želimo razviti i poštovati sami sebe.
Ne bacajući hranu naučit ćemo koliko trebamo, koliko smo spremni podijeliti i kako se brinemo za ono što imamo. Reciklaža i zeleni kompost također pomažu da se ništa ne baci. Sve je iskorišteno i sve se poštuje u ovo doba gladi, beskućnika i globalnog zagađenja.
„Pokaži svoju zahvalnost“ ne odnosi se samo na hranu i učitelje, već na sva iskustva, Božju milost i prilike od kojih nam se sastoji život.
Kad zaboravim pokazati zahvalnost, ili ne uvidim poučno iskustvo, te se spoznaje polako gube iz moje svijesti. Događa li se to češće, počinjem gubiti osjećaj životnog obilja i naginjem depresiji.
Tad mi spoznaja Božje milosti pomogne da počnem razmišljati pozitivno. Svjesnim pokazivanjem zahvalnosti nadire i sve više spoznaja za koje moram zahvaliti. To me uči kako sve moram prihvaćati, a istodobno potvrđuje moju povezanost s obiljem svemira. Nestaje osjećaj odvojenosti i opet sam jedno sa svim bićima.
Načelo „Pošteno zarađuj za život“ obuhvaća dva pojma:
1. Trud da se zaradi za život, i
2. Priznavanje obilja i potencijala u tom radu.
Smišljanje posla, kopanje rupe, slikanje slike… Sve su to napori pojedinaca za osobnim izražavanjem. Te radnje pomažu u stvaranju veze sa životom i otvaraju put prihvaćanja i zahvalnosti za primljenu plaću. Ona može biti u obliku novca, robe ili samonagrade. Time također pokazujemo osobnu odgovornost i skrb o sebi.
Ako živimo otvoreno i pošteno, lakše ćemo buditi iskrenost i poštenje kod drugih, a sebi otvarati put prosperitetu.
Ako ne radimo svoj posao pošteno, probudit će se osjećaji zakinutosti i očaja. Takvi osjećaji često mogu dovesti do negativnih postupaka poput krađe ili laži, a oni će nam i zasigurno zatvoriti naš kanal.
Zadnje Načelo, „Pokaži ljubav prema svemu što živi“, podsjeća me da nisam sama, da sam dio cjeline živog svemira i da nisam ni iznad ni ispod drugih. To me također podsjeća da smo svi jednaki i spaja me sa životnom energijom koja teče kroz sva živa bića i stvari, bilo to drvo, cvijet ili životinja. Energiju imaju čak i elementi tla koji su se sjedinili s raznim kemikalijama od kojih su sačinjene plastične stvari. Sve mi je jasnija filozofija američkih Indijanaca:“Sve što baca sjenu, ima dušu.“
Čitajući sad ova Načela novoj grupi na tečaju, izgovaram ih polakše. Uviđam da je u njihovim riječima utjelovljen element razuma i sigurnosti koji mi pokazuje da mogu učiniti više, da uvijek imam novu priliku. Prestanem li svjesno nastojati, postajem li ljuta i zabrinuta, počnem li se razbacivati ili zaboravim li da sam dio svemira, uvijek imam priliku pokušati ponovno.
Jer ovih je pet Načela Reikija poput smjernica ili sugestija, a svi smo zaduženi za to da postanu dio našeg života. Nježno nas mole da se s njima sjedinimo, što će biti sljedeći korak u našem duhovnom razvoju, emotivnoj zrelosti, mentalnoj bistrini i, napokon, sveopćem boljitku.
*5 otrova kojima je prekrivena čista svijest:
1. žudnja
2. mržnja
3. ljutnja
4. ljubomora
5. neznanje
Najnoviji komentari