Načela Reikija prema Hawayo Takata

(VAŽNO: ukoliko kopirate sadržaj, molimo vas da navedete izvor http://www.rei.com.hr   ili reikizagreb.wordpress.com s obzirom da su tekstovi u vezi Reikija uzeti iz našeg časopisa “Reiki obavijesti”, odnosno s našeg bivšeg weba i da na njih imamo pravo. Hvala.

Izvor: Reiki obavijesti Hrvatske Asocijacije Reikista.)

U početku mog iskustva s Reikijem vjerovala sam da bi mi pomoglo poznavanje Načela.
Zbog kreativnosti tradicionalne usmene predaje podrijetlo Načela i dalje ostaje nejasno. Svaki ih učitelj tumači drugačije. Do sada sam čula mnoga objašnjenja i tumačenja Načela i shvatila da je najvrednije Takatino jer predstavlja način života.

Na predavanju snimljenom prije njene smrti, Hawayo Takata, Velika Mjastorica Reikija od 1940. do 1980., nabrojila je Načela na sljedeći način:

1. Upravo danas nemoj se ljutiti.

2. Upravo danas nemoj se brinuti.

3. Moramo biti zahvalni i poštovati svoje očeve i majke, učitelje i bližnje, cijeniti hranu tako da ništa ne bacamo i za sve pokazivati zahvalnost.

4. Pošteno zarađuj za život.

5. Pokaži ljubav prema svemu što živi.

Majstorica Reikija, Victoria Suzanne Crane pomno je proučila podrijetlo Reikija i ustanovila da je tijesno povezan s budističkim učenjem. Opisala je podudarnost ovih Načela Reikija s pet Otrova (Zapreka)* svemu što raste koje je Buddha podučavao u Deer Pondu. Gledajući Načela u tom svjetlu, mnogo mi je jasnije kako mogu utjecati na moj život i učenje.

Budući da sam žena i majka, prvo sam počela raditi na Načelu zabrinutosti. Otkrila sam da je zabrinutost za mene navika, kao vjerojatno i za većinu društva.

Odaberite predmet! Bilo koji! Kladim se da i vi i ja u njemu možemo pronaći bar jednu pojedinost koja će nas zabrinjavati. Jeste li ikad obratili pozornost na to što se događa u vašem tijelu kad se počnete brinuti o nečemu iz prošlosti i budućnosti?

Pokušajte ovo: samo se na trenutak usredotočite na ono zbog čega se brinete i promotrite kako se osjeća vaše tijelo.

Moje se osjeća kao da su se sve stanice stisnule, držeći se jedna druge i ne ostavljajući između ni trunke prostora. Osjećam kako se zatvaram u sebe i kako ne mogu sagledati okolinu. Riječi „prijetnja“ i „strah“ uvlače mi se u svijest ne ostavljajući prostora za druge misli, a kamoli za ostale mogućnosti.

Zabrinutost je odgurnula sve ostalo odvojivši me od vanjskog svijeta, a istodobno me zatvorila kao kanal prema izvorištu Reikija.

Ako se zabrinutost iznutra očituje kao strah, izvana se očituje kao ljutnja.

Sad izaberite predmet ljutnje i opet osjetite svoje tijelo.

Ja imam osjećaj da su se u njemu sve stanice zagadile poput brane tvoreći spremnike krvi, zatoljenih uzdaha i krikova. Moje su se stanice tako začepile i nagurale jedna na drugu da među njima nema prostora. Osjećam unutrašnju napetost od koje dršće svaki djelić mog bića.

I opet se osjećam zatvorenom, sapetom. Tek kad odlučim posve se osloboditi tih emocija, opet osjetim da slobodno dišem i otvaram se kako kanal Reikiju i životu.

U jednoj priči o ljutnji Takata je s učenicima podijelila svoje iskustvo o tom Načelu. Kad je postala majstor, dr. Hayashi je s njom putovao Hawaii-ma pomažući joj u osnivanju tečajeva. Na brodu kojim su putovali iz Japana dijelila je kabinu sa ženom kojoj je trebao novac i Takata joj je drage volje pomogla. No žena se nastavila pojavljivati kad god joj je pomoć zatrebala, uvijek obećavajući da će vratiti pozajmicu, no uvijek iznova kršeći obećanje. Takata je priznala da je postajala sve ljuća. Ali budući da je željela živjeti prema Načelima, gledala je samo dobre ženine strane i nastavila joj pomagati bez ljutnje.

Kad više nije znala što bi, priznala je svoju ljutnju dr. Hayashiju i upitala ga što da učini.

Dr. Hayashi je odmahnuo glavom i rekao:“Načela samo kažu ‘Nemoj se ljutiti’. Ne kažu da se nikada ništa ne smije poduzeti.“

Ugledavši nakon toga ženu kako se približava kući, Takata ju je dočekala na trijemu. Prije nego što je žena uspjela išta izustiti, Takata je pokazala prema stubama trijema i rekla:“Vidite ove stube? One vode u oba smjera. Molim vas, siđite i više se ne vraćajte!“

Načela „Ne ljuti se“ i „Ne brini“ ne traže od nas da posve isključimo ili potisnemo svoje osjećaje. Ona nas pozivaju da ih sagledamo, ispitamo njihov uzrok i nađemo put do izvorišta. Na taj ćemo način samo priznati da ti osjećaji postoje i poduzeti nešto prije nego što nam sputaju život.

Kad sam otkrila da su zabrinutost i ljutnja verzije straha, počela sam raspravljati sa sobom o vlastitim strahovima pitajući se što se najgore može dogoditi u datoj situaciji. Kad bih pronašla odgovor, zapitala sam se mogu li što poduzeti kako bih spriječila ishod ili se s njim moram pomiriti.

Osjećaju straha dopuštam da bude samo „putokaz“ koji mi kaže da preispitam situaciju. Lakše osjetim i svladam emocije, a otpuštam ih logičnim prihvaćanjem situacija koje su ih probudile. Nema više tereta stalne zabrinutosti ni straha od ljutnje. Osjećam da sam naučila „skloniti se s puta“ životnim problemima i ići dalje.

Lakše svladavam krize, uz sve manje burnih emocija, a više iskrenih osjećaja. Najvećim sam se dijelom oslobodila straha i ljutnje, te mi oni više ne sputavaju život ni protok Reikija.

Treće je načelo složeno ako se promatra kako ga je iznjela Takata. Poštujući svoje učitelje, ne samo roditelje, već sve one koji nas uče, naučit ćemo poštovati sebe. Time ćemo se čvršće povezati sa svojim podrijetlom i shvatiti odakle potječemo. Poštujući i one koji su dio naše Reiki obitelji, pojačat ćemo protok energije.

Cijeniti hranu ne znači samo biti zahvalan za obilje koje život pruža. Ono čime hranimo um, tijelo i duh dobar je pokazatelj koliko se želimo razviti i poštovati sami sebe.

Ne bacajući hranu naučit ćemo koliko trebamo, koliko smo spremni podijeliti i kako se brinemo za ono što imamo. Reciklaža i zeleni kompost također pomažu da se ništa ne baci. Sve je iskorišteno i sve se poštuje u ovo doba gladi, beskućnika i globalnog zagađenja.

„Pokaži svoju zahvalnost“ ne odnosi se samo na hranu i učitelje, već na sva iskustva, Božju milost i prilike od kojih nam se sastoji život.

Kad zaboravim pokazati zahvalnost, ili ne uvidim poučno iskustvo, te se spoznaje polako gube iz moje svijesti. Događa li se to češće, počinjem gubiti osjećaj životnog obilja i naginjem depresiji.

Tad mi spoznaja Božje milosti pomogne da počnem razmišljati pozitivno. Svjesnim pokazivanjem zahvalnosti nadire i sve više spoznaja za koje moram zahvaliti. To me uči kako sve moram prihvaćati, a istodobno potvrđuje moju povezanost s obiljem svemira. Nestaje osjećaj odvojenosti i opet sam jedno sa svim bićima.

Načelo „Pošteno zarađuj za život“ obuhvaća dva pojma:

1. Trud da se zaradi za život, i
2. Priznavanje obilja i potencijala u tom radu.

Smišljanje posla, kopanje rupe, slikanje slike… Sve su to napori pojedinaca za osobnim izražavanjem. Te radnje pomažu u stvaranju veze sa životom i otvaraju put prihvaćanja i zahvalnosti za primljenu plaću. Ona može biti u obliku novca, robe ili samonagrade. Time također pokazujemo osobnu odgovornost i skrb o sebi.

Ako živimo otvoreno i pošteno, lakše ćemo buditi iskrenost i poštenje kod drugih, a sebi otvarati put prosperitetu.

Ako ne radimo svoj posao pošteno, probudit će se osjećaji zakinutosti i očaja. Takvi osjećaji često mogu dovesti do negativnih postupaka poput krađe ili laži, a oni će nam i zasigurno zatvoriti naš kanal.

Zadnje Načelo, „Pokaži ljubav prema svemu što živi“, podsjeća me da nisam sama, da sam dio cjeline živog svemira i da nisam ni iznad ni ispod drugih. To me također podsjeća da smo svi jednaki i spaja me sa životnom energijom koja teče kroz sva živa bića i stvari, bilo to drvo, cvijet ili životinja. Energiju imaju čak i elementi tla koji su se sjedinili s raznim kemikalijama od kojih su sačinjene plastične stvari. Sve mi je jasnija filozofija američkih Indijanaca:“Sve što baca sjenu, ima dušu.“

Čitajući sad ova Načela novoj grupi na tečaju, izgovaram ih polakše. Uviđam da je u njihovim riječima utjelovljen element razuma i sigurnosti koji mi pokazuje da mogu učiniti više, da uvijek imam novu priliku. Prestanem li svjesno nastojati, postajem li ljuta i zabrinuta, počnem li se razbacivati ili zaboravim li da sam dio svemira, uvijek imam priliku pokušati ponovno.

Jer ovih je pet Načela Reikija poput smjernica ili sugestija, a svi smo zaduženi za to da postanu dio našeg života. Nježno nas mole da se s njima sjedinimo, što će biti sljedeći korak u našem duhovnom razvoju, emotivnoj zrelosti, mentalnoj bistrini i, napokon, sveopćem boljitku.

*5 otrova kojima je prekrivena čista svijest:
1. žudnja
2. mržnja
3. ljutnja
4. ljubomora
5. neznanje

Dnevnik Hawayo Takate

Izvađeno iz knjige Reiki zapisi, koje je sastavila gđa. Alice Takata Furumoto

U ovom pokušaju da napišem esej o snazi iscjeljivanja ograničena riječima, trudit ću se biti praktična, više no tehnički usmjerena, jer ono što želim opisati nije vezano ni sa kakvom materijom koja je vidljiva, niti ima oblik, niti ime.

Držim da postoji Jedno Vrhovno biće – apsolutno i besmrtno, dinamička sila, koja upravlja svijetom i svemirom. To je nevidljiva duhovna sila koja titra i sve ostale sile blijede u beznačaj u njenoj blizini. I zbog toga je Apsolutna! Ova je sila nedokučiva, nemjerljiva i obzirom da je Univerzalna životna snaga, ona je neshvatljiva čovjeku. Ipak, svako pojedinačno živo biće dnevno prima njen blagoslov, budno ili u snu. Neki učitelji i majstori je zovu, On – Veliki Duh – univerzalna Životna Snaga – Životna Energija – zato što kada se pojavi, ublažuje bol i uspavljuje, kao da je anestetik, i Kozmički Val – zato što zrači titrajima, radosnim osjećajem i podiže u sklad.

Ja ću je zvati “Reiki” jer sam učila o njoj pod tim izrazom. Reiki je prijenosni val, kao radio emisija. Može se primjeniti lokalno ili kao kratki valovi. Također se uspješno može davati i na udaljenosti. Reiki nije struja, niti zračenje. Nije niti rengensko zračenje. Reiki može prodrijeti kroz tanku svilu, platno, porculan ili olovo, drvo ili čelik, zato što dolazi od Svetoga Duha Besmrtnoga. On ne uništava osjetljivo tkivo ili živčana vlakna. To je potpuno bezopasno a zato i praktično, te potpuno sigurno liječenje. Zbog toga što je Reiki – Univerzalan Val, sve što ima život – biljka, ptica, životinja kao i ljudska bića – djeca ili starci, siromašni ili bogati – ima koristi od tretmana. Trebalo bi ga koristiti svakoga dana kao prevenciju. Bog nam je dao ovo tijelo, mjesto za život i kruh naš svagdašnji. Stavljeni smo u ovaj svijet zbog neke svrhe, pa zbog toga mismo trebali biti zdravi i sretni. To je dio Božjega plana, pa On skrbi o svemu. Dao nam je ruke da ih koristimo, primjenimo i iscjeljujemo, čuvamo fizičko zdravlje i duhovni sklad, da se oslobodimo neznanja i živimo u prosvijetljenom svijetu, da živimo u skladu sa nama samima i s drugima, da volimo sva živa bića. Kada ova pravila primjenjujemo svakoga dana, tijelo će odgovoriti i želimo postići u ovom svijetu ono što je izvan našega dosega; zdravlje, sreću i put ka dugovječnosti kojeg svi tražimo – ja to zovem Savršenstvom. Biti Univerzalnom snagom Duha Svetoga pripada svima koji traže i žele naučiti vještinu iscjeljivanja. Reiki ne poznaje rase, religije, starost ili mladost. On će pronaci svoj put do njega ako je učenik spreman primiti. Njemu će se pokazati put. Inicijacija je sveti sakramenat i njome je uspostavljena komunikacija. Zbog toga što se udružujemo sa Duhom Svetim, ne postoji mogućnost pogreške, niti trebamo sumnjati. To je apsolutno.

U prvom kontaktu ili inicijaciji, ruke zrače titrajima kada se polože na bolesni dio. Oslobađaju nas boli, zaustavljaju krvarenja iz otvorene rane, naše ruke su tada spremne iscjeliti akutne i kronične bolesti – ljudskih bića, biljaka, ptica ili životinja.

U akutnim bolestima je dovoljno primjeniti samo nekoliko minuta. U kroničnim slučajevima, prvi je korak pronaći uzrok i posljedicu. Nije potrebno potpuno razodjenuti pacjenta, ali je bolje skinuti svu odjeću koja je uska, tako da se osoba koja prima Reiki može opustiti, ležeći na postolju sa licem prema gore. Najbitnije od svega je pronaći uzrok bolesti.

Počnite sa tretmanom od očiju, sinusa, hipofize, ušiju, grla, štitnjače, želuca, žuči, preko jetre, gušterače, solar plexusa, debelog crijeva, prepona, jajnika, mjehura a zatim prsa i srca. Zatim okrenite pacijenta, tretirajte leđa, pluća, simpatički živčani sustav, bubrege, slezenu itd. Vjerujte u svoje ruke tijekom tretmana, slušajte titraje i reakciju.

Ako se negdje javlja bol, pokazati će se na vašim vršcima prstiju ili dlanu. Ako pacijent ima svrbež, reflektirat će se jednako; ako je bolest duboka i kronična – bol će biti jača, a ako je akutna, možete očekivati površno bockanje. Čim tijelo odgovori na tretman, nestaje akutnog oboljenja, ali ostaje uzrok. Kopkajte po uzroku svakoga dana i sa svakim tretmanom će se vidjeti poboljšanje. Jednako, nakon što ste na taj način tretirali organe, ja završavam tretman manjim pobuđivanjem živaca da bi se pospiješila cirkulacija i prokrvljenost.

Pošpricajte nekoliko kapi sezamovog ulja ili nekog drugog čistog biljnog ulja. Ja stavljam palac i kažiprst na lijevu stranu kralježnice a ostala tri prsta i dlan stavljam desno od kralježnice. Sa udarom prema dolje – 10 do 15 udara do kraja leđne moždine. Samo u dijabetičkim slučajevima se udari rade naopako; od ruku i nogu prema srcu. Gore opisani tretman – zovem OSNOVNI TRETMAN i za njega je potrebno oko sat vremena ili nešto više, ovisno o komplikacijama i ozbiljnosti slučaja. Dok prelazimo tijelom, ruke postaju osjetljive i možemo odrediti uzrok te otkloniti njegovo gomilanje sa fizičkog, mentalnog, akutnog ili kroničnog aspekta. Reiki će privesti tijelo “normali”, zbog toga što se ne koriste medikamenti.

U vremenu od 4 – 21 dan postići će se veće promjene u tijelu, svim unutarnjim organima i žljezdama koje će proraditi sa većom snagom i boljim ritmom. Želučani sokovi će se normalno izlučivati, zgrčena živčana vlakna će otpustiti, srasti će napuknuća, lijeno debelo crijevo će postati “marljivije”, fekalni crijevni plinovi će nestati. Dugo godina sakupljani, toksini će pronaći put prema van kroz pore, i to u najvećem dijelu kroz znojenje. Pojavljuje se smrad iz crijev,a a urin je boje tamnog čaja, ponekad bijel kao brašno razmućeno u vodi. Takva reakcija se pojavljuje nakon 4 – 6 dana. Postoje ljudi koji već nakon prvog tretmana imaju takovu reakciju. Kada završite, potrudite se još jednom pretražiti unutarnje organe. Sa takvim čišćenjem, tijelo postaje aktivno. Otupljni živci dobivaju osjete dodira, povećava se apetit, zvukovi pri spavanju se normaliziraju, oči sjaje, koža diše kao svila. Kako se krvotok popravlja a krv postaje kao nova, živci i žljezde se obnavljaju i moguće je da se osoba podmladi 5 -10 godina. Za vrijeme takvog podmlađivanja je bitno paziti na način ishrane. U Reiki tretmanima zdravlja, morali bismo biti vegetarijanci i hraniti se svim vrstama sezonskog voća. Priroda ga daje obilno, ali nikada za bacanje, dok je prejedanje – grijeh. Umjereno hranjenje, sa osjećajem zahvalnosti, da bismo prepoznali Duha Svetoga, koji je Stvoritelj, Sila Svemoguća koja daje da biljke rastu, cvijetaju i daju plodove. Sjedajte za stol sa ugodnim mislima. Nikada nemojte jesti ako ste zabrinuti. Mlijeko, bijeli šećer i škrob bi trebalo izbjegavati, osobito ako pacijent ima slab želudac. Sa odgovarajućom hranom, pacijent će brže reagirati na tretmane.

IZVADAK IZ TAKATINOG DNEVNIKA

Slijedeći izvadak je iz Takatinog dnevnika, kojeg je verificirala njena unuka Phyllis Lei Furumoto. Govori o Takatinom uzbuđenju u spoznaji Reikija.

10. prosinca 1935.

Kada se usmjeri i primjeni na pacijenta, Reiki energija će izliječiti sve nedostatke. To je najveći prirodni lijek koji ne sadrži medikamente. Pomaže u svemu poštujući ljudski i životinjski život. U cilju koncentracije, čovjek mora isčistiti misli i rijeci i meditirati da bi dozvolio istinskoj energiji da ga preplavi. Ona se nalazi pri dnu trbuha, oko 5 cm ispod pupka.

02. travnja 1936.

Otac mi je prehlađen i umoran pa sam mu dala tretman, pa je nakaon toga bio sposoban otići na pregled (7. travnja a vratiti se 10. travnja) u Kauai. Vratila sam se u dom Hayashievih – oni su bili vrlo prijazni i molili su me da ostanem sa njima, pa sam od te večeri nadalje ostala ovdje – ovo mi je morao biti sretan dan, kada malo bolje razmislim. Stekla sam toliko znanja u pogledu tretmana da sam samu sebe zatekla kako pacijentima govorim potpuno spontano i prirodno.

01. svibnja 1936.

Išla sam isjeljivati dvije djevojke u Baron Takn i za samo dva dana one su ozdravile. Gospođa Harazawa u bolnici Keio smatra tretmane u postoperativno vrijeme, koji se održavaju svaku večer u 19,30, vrlo dobrima i brzo oporavljajućima. U kučnoj ordinaciji, pacijenti su se počeli pojavljivati od svuda, odkada sam došla kod Hayashievih i to me čini sretnom i to me ohrabruje.

Ono što me je najviše udobrovoljilo, jest to što mi je gospodin Hayashi dao tajnu Shinje Den – Kokiyu Ho i Leiji Ho – najvišu tajnu u Spoznaji Energije. Nitko ne može ni zamisliti moju sreću kada sam shvatila da imam čast i da me toliko poštuje da mi je povjerio ovaj dar – dar za cijeli život i obećala sam sama sebi da ću najviše poštivati ovo prekrasno učenje koje sam i sama primila i obećala sam da ću činiti ono što je ispravno kroz istinu i brigu i poštivati ću ovo učenje i učitelje sa najvećim poštovanjem.

29. ožujak 1937.

Zakon Karme, tako istinit prema učiteljima, kada ga susretnemo, on je istinski početak u sudjelovanju.

“Naslijeđe koje je ostavljeno Phyllis se ne može poreći. Besmrtnost moje majke živi u srcima onih koji se koriste Reiki-em”

Alice Takata Furumoto.

Priča o Hawayo Takata 2.dio

(VAŽNO: ukoliko kopirate sadržaj, molimo vas da navedete izvor http://www.rei.com.hr   ili reikizagreb.wordpress.com s obzirom da su tekstovi u vezi Reikija uzeti iz našeg časopisa “Reiki obavijesti”, odnosno s našeg bivšeg weba i da na njih imamo pravo. Hvala.

Izvor: Reiki obavijesti Hrvatske Asocijacije Reikista.)

Hawayo Takata postaje učiteljica reikija 1938. godine. Od tada, pa do svoje smrti 12.12.1980. godine, svoj život posvećuje Reikiju. Zahvaljujući svojoj vitalnosti i pokretljivosti proširila je Reiki s otočja Hawaii na cijelo područje SAD-a. U nastavku je opisano nekoliko zanimljivih zgoda iz Takatinog života i rada.

Takata uči lekciju

Njena prva molba upućena dr. Hayashiju, nakon što je postala učiteljicom Reikija, bio je joj dopusti da u reiki besplatno inicira ljude koji su joj pomagali kada joj je u životu bilo najteže. Dr. Hayashi je odgovorio: “Nikad ne podučavaj Reiki besplatno. Tako dobiven Reiki za te ljude nema vrijednosti. Svoju im zahvalnost možeš iskazati Reiki tretmanima kada im oni budu najpotrebniji.”
No, Takata je sada kao učiteljica Reikija i sama mogla donositi odluke, pa je odlučila besplatno inicirati svoje susjede i rodbinu. Jedino je svojim dvjema sestrama rekla da će njih inicirati kasnije. I kako je odlučila tako je i učinila. Nedugo nakon toga, dok je stavljala sušiti rublje, dotrči do nje susjed i zamoli je da pomogne njegovoj kćerci koja se žalila na jake bolove u trbuhu. Takata mu reče: “Ti je tretiraj. Naučila sam te kako se rade Reiki tretmani.” A susjed odgovori: “Pa lakše mi je da joj ti daš tretman.”
Za nekoliko dana dođe druga susjeda: “Moja mala Mary leži kod kuće u vrućici. Molim te dođi i daj joj Reiki tretman.” Takata je upita: “Nisam li te naučila što treba raditi? Tretiraj je sama.” Susjeda je odgovorila: “Ali ja to još nikad nisam pokušala. Ti ćeš to bolje znati.” Takata je shvatila. Ti ljudi nisu shvaćali vrijednost Reikija jer su ga olako dobili. Svojim je sestrama naplatila tečaj. I kada je njena nećakinja imala astmatični napad, sestra se sjetila koliko je platila da nauči Reiki, a nije imala baš ni novaca da plati liječnika, pa je odlučila pokušati da sama tretira kćer. I prije nego je završila tretman, dijete je opet normalno disalo. Reiki je djelovao! Uvjerivši se u djelotvornost Reikija, sestra je nastavila s tretiranjem drugih ljudi i pročula se kao uspješna iscjeliteljica. Kasnije je izjavila: “Bila je to najjeftinija investicija u mom životu.”

Edukacija u Chicagu

Godine 1938. Takata upisuje National College of Drugless Physicians u Chicagu. Radilo se o edukciji za liječnike koji su se opredijelili da liječe bez upotrebe medikamenata. Željela se bolje upoznati sa zapadnom medicinom, kao i s fizičkim i fiziološkim aspektima ljudskog tijela. Nakon povratka započela je s otvaranjem ordinacije u Honoluluu.

Morska bolest

Jednoga je dana Takata je primila telefonski poziv od dvojice školskih učitelja da ih posjeti i upozna ih s reikijem u mjestu Hilo na najvećem otoku Havaja. Takata je pristala. Ukrcala se na brod i kad je ušla u svoju kabinu, ugledala je ženu kako jauče i stenje. Žena joj je objasnila da pati od teškog oblika morske bolesti, da nije jela već tri dana, ali da joj je svejedno mučno, da se osjeća vrlo slabom i da pokuša pronaći drugu kabinu jer će joj s njom biti neugodno putovati. A brod još nije ni napustio dok!
Takata je odlučila da joj pomogne. Bez riječi je stavila svoju desnu ruku pod ženin kimono na područje želuca. Žena je tek sad zaurlala i počela zvati upomoć. Između njenih vriskova Takata je shvatila svoju veliku pogrešku. Upravo na tom mjestu žena je čuvala svoj novčanik! Situacija je bila krajnje neugodna. Znala je da sad ne smije pomaknuti ruku. U sebi je počela usrdno moliti Reiki energiju da joj pomogne. Zatvorila je oči i koncentrirala se na mentalni tretman. U trenutku je osjetila kako joj prolaze trnci kroz ruku. Žena je prestala vikati i uskoro se na njenom licu ukazao osmijeh olakšanja. Ispričala se na vikanju i zahvalila na pomoći. Takata je s olakšanjem duboko izdahnula i u sebi zahvalila kozmičkoj energiji. Sve se dogodilo tako brzo. Poput čuda. Tada je zamolila ženu da legne, a ona se otišla na palubu da se oprosti od rodbine i prijatelja koji su bili došli da je isprate. Kada se vratila u kabinu, dala je ženi još jedan tretman od pola sata. Znakova morske bolesti više nije bilo. Navečer je žena pojela svoj prvi obrok nakon tri dana, bez mučnih posljedica. Mirno je spavala, a ujutro je uredno doručkovala. Kada su stigli u Hilo, žena je ushićeno otrčala do svoje obitelji na obali da ih izvijesti o svom čudesnom putovanju tako da se nije stigla pošteno pozdraviti s Takatom niti su jedna drugoj rekle kako se zovu.
Kasnije u životu Takata je često putovala brodom i imala je priliku pomoći mnogim ljudima koji su patili od morske bolesti, a i nikad više nije zaboravila predstaviti se i pitati za dozvolu da ih tretira Reikijem.

Parkerov ranč

Većina njenih učenika bili su zemljoradnici koji su radili na plantažama šećerne trske ili su uzgajali povrće i cvijeće. Neki su se bavili stočarstvom, uzgojem krava i svinja. Često su je izvještavali o uspjesima primjene Reikija u svom poslu.
Parkerov ranč je bio najveći ranč na Hawaiima. Jednom je prilikom jedan radnik, koseći travu, nepažnjom odrezao prst na ruci. Na Reiki tečaju naučio je o efikasnosti Reikija u akutnim slučajevima. Vratio je prst na mjesto i čvrsto ga je povezao rupčićem. Sam je sebi davao Reiki oko pola sata, a onda je u prstu osjetio pulsiranje i vibracije. Bol je nestala. Tri dana nije odmatao prst, a kad god bi stigao, davao je sebi reiki. Kada je odmotao prst i pokazao ga Takati, vidio se tek mali ožiljak!

Bračni par bez djece

Takatu je posjetio bračni par koji je u braku bio 18 godina, ali usprkos svojoj velikoj želji nisu imali djece. Ženi je bilo 48 godina, a suprugu oko pedeset. Njihova zadnja nada bio je Reiki. Oboje su završili Reiki tečaj i istodobno su odlazili kod Takate na tretmane. Za godinu dana dobili su kćerkicu. Jedan drugi mlađi bračni par već je bio podnio zahtjev za usvojenje djeteta kada su upoznali Takatu. Žena je ostala kod Takate na tretmanima tri tjedna. Morala je promijeniti način prehrane jer je prema Takatinu mišljenju njezin organizam bio previše kiseo, što nije bilo dobro za začeće. Počela je jesti hranu koja je proizvodila lužnati efekt u tijelu. Bračni je par također završio Reiki tečaj radi sebe, ali i radi pomoći djetetu koje se rodilo za manje od godinu dana.Uskoro su i mnogi drugi parovi bez djece počeli od Takate tražiti za pomoć.

Sprovod

Takatinoj je susjedi toga jutra oko pet sati umrla majka i susjeda je sva uplakana zamolila također da s njom ode u kuću njezine majke. Za susjedu je to bio veliki šok jer se dan prije majka žalila na gripu i temperaturu, ali se to nije činilo fatalnim. Susjeda je osjećala veliku grižnju savjesti što je nije otišla posjetiti i trebala joj je Takatina moralna podrška. Susjedin je brat došao autom po njih, i on ispunjen bolom i krivicom. Objasnio je da više od sedam godina nije dolazio majci u posjet jer je putovao po svijetu, a sada kada se vratio i htio joj iskazati svoju zahvalnost i ljubav, ona je nenadano umrla. I brat i sestra imali su osjećaj da su majku nepravedno zanemarili. U takvu raspoloženju stigoše pred roditeljsku kuću. Takatu je srce zaboljelo kad je to čula i u sebi se obratila Bogu: “Bože, ako imaš uši, čuj ih, jer jedino ti ovdje možeš nešto učiniti.” Pred kućom su zatekli rodbinu i susjede koji su pripremali za skori sprovod. S obzirom da Takata nije nikoga od tih ljudi poznavala, stala je sa strane. Nikad prije nije doživjela da je ljudi zovu da im pomogne kada je netko već bio umro. Kako nije znala što da kaže i utješi ih, uzela je jednu stoličicu, sjela pokraj tijela mrtve žene i učinila jedino čega se sjetila – obje je ruke stavila ženi na solarni pleksus. Bilo je devet sati ujutro i majka je već oko četiri satabila službeno mrtva. Nakon toga je Takata jednu ruku stavila ženi na srce, a drugom je tretirala sve ostale unutarnje organe. Oko 10.30 minuta učinilo joj se da osjeća malo topline oko ženina pupka… ili je to bila samo njezina bujna mašta? No, nastavila je sa tretmanom, a u sebi se još usrdnije molila. Iznenada je stara gospođa zatreptala vjeđama i uzdahnula. Takata nije mogla vjerovati. Tiho ju je upitala: “Jeste li budni?” Nakon još jednog uzdaha žena je prošaptala: “Jesam.” Kada se još malo oporavila, žena je tihim glasom rekla: “Čula sam nekoga kako me zove. Gotovo sam prošla kroz tunel. Stala sam na vrijeme. Čula sam kako me zovete i onda sam se vratila.” Kćer je, još uvijek u šoku, pozvala oca. Njihovom zaprepaštenju nije bilo kraja. Takata ju je tretirala još oko sat vremena, a otac je tiho zamolio ljude da se raziđu kućama. Još je dva dana Takata dolazila i tretirala ženu koja je ojačala i izgledala kao da se vratila iz dubokog sna, bez ikakvih posljedica. Takata je iz toga zaključila da u Reiki nikad ne smijemo izgubiti nadu. Ako postoji i iskrica života, moramo se dodatno potruditi i moliti Boga za milost i blagoslov.

Iz knjige “Living Reiki: Takata’s Teachings”
Autorica knjige Fran Brown, jedna je od 22 učitelja Reikiija koje je Takata inicirala. Tradicija Reikija opisana u knjizi potječe iz predaje same Hawayo Takate.

Lektorirala: Divina Marion